Kako je nastao selotejp – samolepljiva traka?
Samolepljive trake prave se još od sredine 19. veka, a u masovnu upotrebu ušle su zahvaljujući naizgled banalnom problemu koji je mučio auto-industriju.
Kao što mnogi umesto „pasta za zube“ i dalje kažu „kaladont“, tako je i brend „Selotejp“ kod nas, ali i u Velikoj Britaniji i nekim drugim zemljama, postao generički – sasvim je poprimio opšte značenje i sada predstavlja naziv za svaku providnu lepljivu traku koje ima u većini domova. Tokom poslednje decenije brend je u vlasništvu kompanije Henkel.
Selotejp (Sellotape) je lepljiva traka osetljiva na pritisak čiji je sastav u osnovi celuloza. Služi za lepljenje, odnosno spajanje najrazličitijih materijala: papira, kartona, plastike, pa i metala, stakla, drveta… praktično bilo čega za bilo šta, u zavisnosti od situacije i mogućnosti.
Prvi proizvod nalik selotejpu pominje se još 1845. godine, kade je dr Horas Dej, hirurg iz Nju Džerzija, osmislio lepljivu traku osetljivu na pritisak tako što je nanosio prirodnu gumu na tkaninu i to koristio umesto današnjih flastera.